Na trečoj radionici nastavili smo raditi na  temama koje doprinose jačanju emocionalne sigurnosti u porodicama gdje roditelj nosi primarnu brigu o djetetu. Iako su roditelji i djeca radili u odvojenim grupama, procesi koji su se odvijali u obje prostorije međusobno su se dopunjavali i vodili ka istom cilju — boljem razumijevanju sebe i odnosa koji grade.Djeca su kroz crtanje, igru i vođene situacije istraživala šta za njih znače istina i laž, te kako prepoznati emocije koje prate te trenutke. Uočavali su gdje se u tijelu javlja nelagoda, kako izgleda olakšanje kada kažu istinu, te zašto je važno imati odraslu osobu kojoj mogu pristupiti bez straha. Njihovi radovi bili su jasan prikaz unutrašnjeg svijeta koji često ostane neizgovoren, ali postane vidljiv kroz simbolički izraz.Paralelno s tim, roditelji su se bavili temama podrške prema sebi i unutrašnje stabilnosti — kao ključnim faktorima koji oblikuju njihovu dostupnost djeci. Kroz zajednički rad otvaralo se pitanje gdje se prekida kontakt sa sobom, kako izgleda autentično povezivanje i na koji način se može izgraditi bolja unutrašnja struktura koja omogućava smireniji pristup svakodnevnim izazovima. Jedan od trenutaka koji je posebno obilježio radionicu bio je spontani čin grupnog povezivanja rukama — simbol međusobne podrške i podsjetnik da se promjena ne događa izolirano.Ovaj susret je pokazao da, iako djeca i roditelji rade različitim metodama i na različitim nivoima, oboje se kreću ka istom ishodištu: razumijevanju emocija, većoj autentičnosti i stvaranju sigurnijeg prostora za iskren odnos. Nastavljamo u tom pravcu i na narednim radionicama, korak po korak, gradeći temelje za stabilniju i zdraviju porodičnu dinamiku.