Donošenje odluke za odlazak na terapiju

Dženana Kuluglija, psiholog, terapeut

1. Kada donijeti odluku za odlazak na psihoterapiju?

Razmišljanje o odlasku na psihoterapiju obavezan je uvod u sam proces psihoterapije. Motivacija za rješavanje problema i ostvarivanje promjena u ličnoj funkcionisanju, partnerskom-bračnom odnosu, u porodici i na poslu, glavni su razlogi za pristup psihoterapiji. Psihoterapijska praksa pokazala je da odluka o pristupu psihoterapiji zasnovana na unutrašnjoj motivaciji i želji za promjenom sebe najbolje pokazuje moguće koristi od psihoterapije. Važno je razumeti da je psihoterapija proces u kojem osoba u aktivnoj poziciji i zajedno sa psihoterapijom radi na rješavanju problema, psihološkom oslobađanju i promjeni.

U pravilu odluke o odlasku na psihoterapiju nastaju u dva načina:

• sopstvenim uvidom o potrebi za psihološkom podrškom i
• usmjeravanjem od drugih značajnih osoba kao što su članovi porodice, prijetelji i osobe koje su bile na psihoterapiji.

2. Kako terapija može koristiti?

Najveću korist od psihoterapije imaju osobe koje razumiju da je mentalno zdravlje jednako važno kao i fizičko. Posmatranje sebe i uočavanje sopstvenih emocionalnih stanja, načina komunikacije i ponašanja su dio sposobnosti da vidimo sopstvene kapacitete u odnosu na druge ljude.

Sposobnost samoopažanja psiholoških kapaciteta i snaga, odnosno promjena u smislu doživljaja gubitka psihološke snage da se iznese sa obavezama i problemima, jasno su znak za odlazak na psihoterapiju.

Mnogo ljudi živi sa osjećanjem “neudobnosti u svojoj koži” zbog jakog osjećaja nesigurnosti koja može trajati godinama i značajno smanjiti socio-emotivni razvoj ličnosti. Nagomilavanje problema i prisustvo psihološke boli vremenom pored mentalnih problema, prije ili poslije uzrokuje probleme i na fizičkom zdravlju. Dugoročna patnja, tuga i bol troše potencijale svakog čoveka i ostavljaju posljedice na tijelo, emocije i kvalitet odnosa.

3. Kada ljudi dolaze na psihoterapiju?

U većini slučajeva ljudi dolaze na psihoterapiju jer osjećaju veliku bol, tugu, strah, krivicu i imaju česte sukobe u porodici ili na poslu. Gubitak psihološke snage se registruje kroz osjećanje nezadovoljstva u zadovoljavanju psiholoških potreba za zabavom, slobodom, moći i ljubavi. Zatim, opažanje da u ponašanju nema kapaciteta za izražavanje i primati pohvalu, izraziti zadovoljstvo i radost. Općenito nedostatka ili nedovoljne zastupljenosti osećaja psihološke ispunjenosti i zadovoljstva u odnosu na prethodno sopstveno psihološko funkcionisanje ili uočavanje stila života drugih ljudi u okolini. Osjećaj da se gubi kontrola u organizaciji svakodnevnog života u porodici i na poslu, gubitka koncentracije, povlačenje u sebe.

U principu promene u primećuju članovi porodice, prijatelji i kolege na poslu, i uglavnom postoji reakcija na promjene u smislu da porodice i prijatelji žele razumjeti i na svoj način pomoći. Veliki broj ljudi dolazi na psihoterapiju zbog brige porodice i prijatelja za psihičko funkcioniranje drage osobe. Tako da nakon korištenja porodice i prijateljskih snaga, osoba ide na traženje pomoći stručnjaka iz oblasti mentalnog zdravlja. Na kraju, postoji mnogo razloga za odlazak na psihoterapiju i motivisan je idejom da je uvijek moguće drugačije pristupiti problemu uz pomoć zainteresovanih stručnjaka u sigurnom psihološkom okruženju.