Kantonalna javna ustanova „Porodično savjetovalište“ Sarajevo

 Odjeljenje za savjetodavno-terapeutski rad

Amira Gradinčić, porodični psihoterapeut

 

 

Dijete vrlo rano počinje postavljati pitanja o spolnosti, a mnogi zbunjeni roditelji ne znaju kako da na njih odgovore. Roditeljski stav o spolnosti odražava se na dijete, a konfuzija odraslih čini i dijete konfuznim, te podložnim brojnim greškama i zabludama. Već u najranijem uzrastu treba na dječija pitanja odgovarati riječima koje ona mogu razumjeti.
Vrlo je važno ne prećutati ih iz više razloga:

  • kroz odgovore na njih razvija se komunikacija između roditelja i djece;
  • bogati i razvija međusobni odnos;
  • stvara osjećaj sigurnosti i zaštićenosti za dijete.

To ulijeva povjerenje mladima da se u vrijeme buđenja spolnosti obrate upravo roditeljima za pomoć. Istovremeno oslobađa roditelje da sa mladima pokrenu razgovor o seksualnosti kako bi im prenijeli određena znanja i iskustva i tako ih zaštitili.

Djeci seksualnost treba približiti kao činjenicu da je ona bitna za cjelokupan razvoj čovjeka, da nema samo biološku ulogu, te da je prihvaćanje seksualnosti neophodno za zdravo poimanje i iskazivanje samog sebe ( seksualni identitet). Roditelji na dva načina prenose djeci sopstvena iskustva i znanja o spolnosti:

  • primjerom koji pružaju živeći vlastiti život;
  • poučavajući ih životu.

Nerijetko pak govore jedno, a primjerom pokazuju drugo. To mlade zbunjuje. Tako se npr.prenose iz generacije u generaciju dvojaki kriteriji za mušku i žensku djecu. Događa se npr.da otac zadovoljava svoje seksualne potrebe izvan braka, ali traži potpunu vjernost svoje supruge. Mladići po istom modelu često dijele svoje potrebe na djevojke za prolazne odnose i one za ozbiljno partnerstvo. Neke majke imaju poteškoća biti u ulozi majke, jer nose loša iskustva iz odnosa sa svojim majkama i ne uspijevaju biti podržavajuće za svoju djecu. Neki roditelji su odrasli bez svojih roditelja, te su o seksualnosti naučili isključivo od vršnjaka, preko medija i eksperimentiranjem, pa i svoju djecu prepuštaju istoj sudbini. Takvi roditelji lako pribjegavaju kontroli, izazivanju straha, zabranama i prijetnjama. Svi postupci ovakve vrste samo ruše međusobne odnose mladih i roditelja, bude prkos kod mladih i uklanjaju osjećaj vlastite odgovornosti. Pretjerano moralizatorski pristup roditelja bilo kojem problemu spolnosti prije postiže suprotno djelovanje nego željeno. Strah onemogućava razgovor o stvarnim opasnostima i zaštititi od njih, a loša savjest i osjećanje krivnje ne mijenja ponašanje već ga problematizira. Odnos između roditelja i djece je iskustvo koje najviše nagrađuje i donosi najviše zadovoljstvo u isto vrijeme ono je jedno od najtežih i najsloženijih iskustava. Ovaj odnos  često je opterećen frustracijama i nerazumjevanjem zbog loše komunikacije. Pitanje seksualnosti postaje izuzetno aktuelno u periodu adolescencije važno je reći da je adolescencija razdoblje prijelaza iz djetinjstva u odraslu dob. Započinje pubertetom, spolnim sazrijevanjem oko desete godine i završava desetak godina kasnije.

 

Adolescent je dojučerašnje mirno i poslušno dijete koje se počinje jako interesirati za svoj fizički izgled, neprekidno se ogledajući, brzo mijenja raspoloženje, eksplodira ili burno reagira, buni se, sukobljava sa roditeljima, nastavnicima i drugim autoritetima. Zainteresiran je za mišljenje vršnjaka, zaokupljen suprotnim spolom, maštar, osamljenik, fantasta. On raste „ Kao iz vode“, postaje maljav, ima bubuljice i masnu kosu, mutira, spolno sazrijeva, a uz sve ovo traga za odgovorima na pitanja:

  • Kako i da li dobro izgledam? ( prihvatanje vlastitog tijela-fizički identitet)
  • Da li sam seksualno adekvatan/a? ( prihvatanje spolne uloge – spolni identitet)
  • Da li sam odabrao/la pravu školu, zanimanje? ( profesionalni identitet)
  • Da li stvarno pripadam svojoj porodici? ( porodični identitet)
  • Da li sam prihvaćen i pripadam li grupi vršnjaka i koliko su oni meni važni? ( socijalni identitet)

Obuzet je doživljajem neizmjerne moći, osjećajima slobode, ljubavi, strasti, traži izazov, želi nezavisnost, buntovan je, arogantan, ali vrlo često obuzet strepnjom, strahom, nesiguran, sumnjičav, tužan, postiđen, zavidan ili očajan, u potrazi za bliskošću i prihvatanjem. Tema seksa i spolnosti ga, zbog probuđenog spolnog nagona preokupira.

 

Kako sve djeca i mladi uče o spolnosti :

  • U porodici, promatranjem odnosa i oponašanjem, kroz razgovore;
  • Igrajući se i družeći se, od vršnjaka, na ulici;
  • Iz medija i literature;
  • Eksperimentiranjem vlastitim tijelom – zagledanje, dodirivanje, samozadovoljavanje;
  • U školi – u okviru predmeta;
  • Podukom od strane roditelja ili drugih odraslih.

 

Važna uloga roditelja u seksualnom odgoju djece

Najpouzdaniji učitelji o spolnosti za mlade su njihovu roditelji. Oni im mogu dati provjerene informacije o spolnosti i usmjeriti ih, osloboditi zbunjenosti i zabrinutosti, podržati i utješiti kada je to potrebno. Svakodnevni život u porodici nudi niz mogućnosti da se seksualni odgoj mladih odvija prirodno i postupno bez frustracija. No, priča počinje odnosom između roditelja i djece.

  • Odnos mladih i roditelja započinje rođenjem djeteta, u njega se ulaže, on se gradi.
  • U izgradnji odnosa roditelji imaju važnu zadaću; oni prepoznaju i zadovoljavaju potrebe djeteta za hranom, higijenom, zabavom, bliskošću i ljubavlju. Roditelji bezuslovnom ljubavlju omogućavaju djetetu da istražuje svoje tijelo i okolinu, daju primjere kako se grade odnosi sa drugim ljudima, kako se voli i uživa u životu.
  • Na bazi uspostavljenih odnosa roditelji ostvaruju odgoj djeteta u okviru kojeg je i odgoj o spolnosti i seksualnosti.

 

Zašto razgovarati o seksualnosti ?

Djeca će naučiti o seksu željeli vi to ili ne, iz novina, televizije, na ulici. To što nauče nije provjereno i može biti štetno te na njih djelovati zbunjujuće. Vi kao roditelj imate važnu ulogu i djeca trebaju vašu pomoć. Time osiguravate da vaše dijete dobije prave i provjerene informacije. Ne razgovarati sa djecom o seksualnosti može za njih značiti da je seks strašan i da se o njemu ne smije govoriti. Kasnije će možda teže postavljat pitanja o svemu što ih zbunjuje.

 

Kada treba početi raditi sa djecom na pitanjima spolnosti?

Najbolje je sa svojom djecom početi razgovor o seksualnosti i odrastanju u vrlo ranom uzrastu. Pubertet može početi vrlo rano, već sa 8 godina kada djevojčica dobije mjesečnicu, a dječak „ mokre snove“, pa je važno da budu pripremljeni na to. Informacije im trebaju prije nego ih zadese promjene. Ako ih ne dobiju biće zaplašeni i zabrinuti. Razgovor o seksualnosti treba voditi jednostavno i prirodno, kao razgovor o hrani ili igri.

  • Idite korak po korak, seksualnost se ne uči kroz jedan razgovor.
  • Nabavite knjige i letke za svoje dijete da im možete čitati ili zajedno sa njima to raditi.
  • Pitajte svoju djecu šta misle o onome što govorite, to pomaže da vidite koliko razumiju.
  • Ako vam je nelagodno govoriti sa svojom djecom o seksualnosti, ne brinite, to je normalna reakcija, ali nemojte da vas to spriječi da ovu važnu zadaću obavite.
  • Ako vaša djeca odrastaju znajući da je u redu razgovarati o seksu i svojim osjećajima, velika je vjerovatnost da će se vama obratiti za pomoć kada im bude potrebna.

 

UPUTE RODITELJIMA

 

Kako postupamo sa djecom od rođenja do dvije godine

Bebe uče o sebi i svijetu putem dodira. One dodiruju same sebe. Ako roditelji dozvole ova istraživanja, bebe će naučiti da je njihovo tijelo dobro. Ako ih se odvrati od toga, misle da nešto sa njima nije u redu. Roditelji ih maze, grle, ljube. To izaziva prijatnost i stvara povezanost roditelja i bebe. Kada se roditelji grle i ljube, bebe to usvajaju i doživljavaju kao uzora za ponašanje. Stoga se nemojte plašiti grljenja i ljubljenja pred svojim malim djetetom.

 

Kako razgovarati sa djecom do 4 godine

U ovom razdoblju djeca se interesiraju o razlici između spolova. Zaviruju ispod odjeće jedni drugima. Igraju se mama i tata, doktora, postavljaju pitanja odakle dolaze djeca itd…

  • Maloj djeci treba dati kratke, jednostavne, istinite odgovore na pitanja, jer je detaljno objašnjenje za njih prekomplikovano.
  • Na ovom uzrastu djeca ponekada dodiruju svoje genitalije, to je dobro vrijeme da ih se pouči o razlici između javnog ponašanja ( pred drugima) i intimnog ( kada je samo).
  • Ovo je trenutak da ih se počne učiti o željenom i neželjenom dodirivanju, o poštivanju tijela i zabrani dopuštenoga dodirivanja od strane odraslih osoba (prevencija seksualnog zlostavljanja).

 

Kako razgovarati sa djecom od 5 do 8 godina

  • U ovom razdoblju djeca se još uvijek igraju doktora i istražuju svoja tijela sa puno znatiželje,  kao što se interesuju i za tuđa tijela. Raspituju se o trudnoći i rođenju.
  • Ovo je pravo vrijeme da se roditelji upoznaju o tome šta djeca znaju o seksualnosti, te razgovaraju o prvoj mjesečnici sa djevojčicama, što mogu uraditi npr. kada majka treba kupiti kutiju sa tamponima. Također, treba objasniti „ mokre snove“ i erekciju kod dječaka.
  • U razgovoru sa djecom se provjeravaju njihove informacije i nadopunjuju, pripremajući ih za nadolazeće velike promjene.To je najbolje raditi naslanjajući nove informacije na one koje djeca već imaju.

 

Kako razgovarati sa adolescentom

  • Iskreno,ispričajte mu o svojim adolescentnim iskustva, ne šaljite duple poruke, usaglasite svoje riječi i misli.
  • Sa uvažavanjem, saslušajte njihova razmišljanja i prijedloge, prihvatite dobre ideje.
  • Prilagodite svoje držanje i nudite otvorenost, a ne pogled sa visine.
  • Neslaganje u mišljenju pažljivo izrazite, da se adolescent ne osjeti napadnutim ( osjetljivi su).
  • Obratite pažnju na poruke adolescenata koje su poziv u pomoć. One nisu uvijek verbalne, prepoznat ćete ih ako ste u dobrom odnosu sa njim. Nekada se pogriješi ako se adolescent prebrzo pokušava utješiti, ili ako se u tome zakasni. Adolescent će na ponudu razgovora o seksualnosti često odgovoriti da o tome sve zna i tako pokušati zatvoriti mogućnost razgovora. Zamolite ga da kaže što sve zna. Ustanovit ćete da još mnogo toga mora naučiti i razriješiti.Stoga popunjavajte praznine u znanju i razgovarajte o strahovima i iskustvima koje imaju.
  • Za dobru komunikaciju kroz razgovor, sa svojim adolescentom, neophodna vam je vještina aktivnog slušanja.

 

Kako se aktivno sluša

  • Da biste aktivno slušali morate htjeti čuti šta vam dijete govori.
  • Provjerite da li je ono što govorite primljeno.
  • Ne prekidajte ga dok govori da biste izrekli vlastito mišljenje.
  • Slušajte njegove osjećaje, a ne samo riječi.
  • Nasmiješite se kada je to umjesno, klimnite glavom kako biste pokazali da ga čujete, postavite pitanje kako bi pokazali svoje interesovanje.
  • Uvažite svoga adolescenta i to će ga ohrabriti, poželjet će se zadržati u tom ozračju, u odnosu sa vama i razgovarati.

 

O čemu treba razgovarati sa adolescentom

  • O spolnosti kao sastavnim dijelom života.
  • O spolnoj zrelosti; menstruaciji kod djevojčica, „ mokrim snovima“ i erekciji kod dječaka, te samozadovoljavanju kao o normalnim manifestacijama spolne zrelosti.
  • O tome da je spolna zrelost samo mogućnost za ostvarivanje spolnog odnosa. On se treba desiti tek kada je osoba zrela da dijeli odgovornost sa partnerom i zaštititi se od mogućih posljedica neželjene trudnoće ili spolno prenosivih infekcija. Samo zreli odnos koji se gradi i njeguje, ispunjava, sjedinjuje i povezuje dva ljudska bića.
  • O tome da prvi seksualni odnos mnogim mladima  predstavlja neugodno iskustvo praćeno stidom, tjeskobom i osjećajem krivnje. To su početne teškoće, uobičajene i normalne, tek ako se ponavljaju zahtijevaju određenu pažnju.
  • O tome da je AIDS infektivna bolest koja se prenosi nezaštićenim spolnim odnosom, putem krvi ( razmjenom igala i šprica pri intravenskoj upotrebi droge, opremom za tetoviranje) i sa inficirane majke na dijete za vrijeme trudnoće, porođaja ili dojenja. Šanse za inficiranje HIV-om su male ukoliko se izbjegava rizično ponašanje. Da bi se prevenirao AIDS potrebno je izbjeći navedene rizike.
  • O tome da se psihologija mladićeve seksualnosti razlikuju od djevojačke jer je više usmjerena na genitalije. Oni se mnogo brže uzbuđuju  i više pažnje posvećuju seksu. Djevojke trebaju više maženja, milovanja i nježnosti.

 

O seksualnom identitetu

Seksualni identitet se dovršava u adolescenciji i on znači osjećanje sebe kao muškarca ili žene. Na sticanje seksualnog identiteta dobrim dijelom utiče obiteljski ambijent koji pruža mogućnost spolnog poistovjećivanja dječaka sa ocem, a kćerke sa majkom.

 

O spolnoj orijentaciji

  • Ljudska su bića najčešće spolno usmjerena i osjećaju privlačnost prema suprotnom spolu – heteroseksulanost.
  • Jedan broj ljudi osjeća privlačnost prema istom spolu – homoseksualnost. Ona je u početku spolne zrelosti normalna, mladi nekada eksperimentiraju seks sa svojim istospolnim vršnjacima. To je prolazno. Postoji i trajna spolna usmjerenost istom spolu – homoseksualnost, koja je najčešće biološki uvjetovana. Nju ne treba zabranjivati. Dobro je o tome razgovarati i po potrebi se sa stručnjacima konsultovati.
  • Neki ljudi imaju jednaku spolnu privlačnost i prema ženama i prema muškarcima- biseksualnost.
  • Sramoćenje, zabrana i osuđivanje homoseksualnosti može imati negativne posljedice po zdravlje mladih koji se tako izražavaju i dovesti do njihove usamljenosti, depresije, zloupotrebe droga, pa i do samoubistva.

 

ZAKLJUČAK

Seksualnost je bitan segment identiteta kroz koji se ispoljavaju i zadovoljavaju važne psiho-biološke potrebe čovjeka. Ona je aspektirana biološko-psihološkim i socijalnim faktorima te se može oblikovati i bogatiti učenjem i odgojem što daje mogućnost roditeljima i vaspitačima da mlade usmjere prema zdravim i funkcionalnim vidovima njenog ispoljavanja.

 

 

Literatura:

  • „Kako se orijentišemo“-Studija o seksualnoj orijentaciji, Beograd 2004.g.
  • S. Nikolić „Svijet dječije psihe“, Zagreb 1996. g.
  • J. Janković „Pristup obitelji“, Zagreb 1996.g.
  • Z.Bastašić „Pubertet i adolescencija“, Zagreb 1995.g.

– See more at: http://localhost/httpdocs/index.php?option=com_content&view=article&id=95%3Aseksualnost-kod-mladih&catid=16&Itemid=19#sthash.QdVBIF40.dpuf