Kantonalna javna ustanova „Porodično savjetovalište“ Sarajevo

Odjeljenje za razvojno-istraživačke i promotivne poslove

 

Tarik Smailbegović, dipl.scr.

Aldijana Kokić, dipl. psiholog

 

1. UVOD

 

Porodica se definira kao osnovna društvena ćelija i kao jedna od najsloženijih, najstarijih i najtrajnijih društvenih grupa. Funkcije porodice mogu se podijeliti na funkciju zaštite i funkciju socijalizacije (Minuchin, 1992, prema Žganec, 1995). Prva funkcija je usmjerena prema unutra i označava psihosocijalnu zaštitu svojih članova, a druga prema van i predstavlja proces prilagodbe na određenu kulturu. Dakle, porodica je otvoreni sistem koji se nalazi u interakciji sa svojom okolinom, odnosno sa onim što se zove „socijalna mreža“ (Collins i Pancoast. 1981; Textor, 1991; Laireiter, 1993, prema Žganec, 1995). U porodici pojedinac zadovoljava svoje brojne potrebe kao sto su potreba za rastom, razvojem, sigurnošću, emocionalnim pripadanjem. Funkcionalna porodica je ona koja pokazuje zadovoljavajući stepen ispunjenja svojih osnovnih zadataka, odnosno ona odgovara na razvojne potrebe svojih članova, osigurava podršku i saradnju, odnosno stvara uvjete za razvoj zdravih i zrelih članova u granicama njihovih intelektualnih i kreativnih potencijala (Goldner-Vukov, 1988).

Funkcionalnu porodicu, između ostalog, određuju kohezija, komunikacija među članovima, interakcija između generacija, osjećanje pripadnosti i zadovoljavanje psiholoških i drugih potreba (Latić i Murtić, 2010). Kohezija se definira kao emocionalna veza koja postoji među članovima porodice. U porodičnom sistemu djeluju dvije sile: centripetalna, koja jača porodičnu kohezivnost i smanjuje interakciju sa vanjskim okruženjem, što može da dovede do pretjerane umreženosti ili isprepletanosti, te centrifugalna koja slabi vanjske granice porodice i povećava distancu između članova, što dovodi do pretjerane razdvojenosti.

Postoje različiti tipovi porodica, a mi smo u ovom istraživanju bili zainteresirani za migracijsku porodicu (porodica koja je promijenila mjesto boravka), te nuklearnu (porodica koju čine roditelji i djeca) i proširenu (višegeneracijska porodica koju čini nuklerna porodica sa jednim ili više dodanim članom kao što su baka, majčin brat i sl.). Danas prevladava nuklearna porodica, dok je proširena sve malobrojnija, a najduže se zadržala u seoskim sredinama (Petak, 2004).

 

Migracija predstavlja svaku promjenu mjesta boravka pojedinca ili većih i manjih grupa ljudi. Uzroci migracija mogu biti prirodni (epidemije, vremenske nepogode, katastrofe i sl.), društveni (ratovi, politička nestabilnost, vjerska netrepeljivost) i ekonomski (glad, siromaštvo, težnja za boljim uslovima života i sl.). Promjena mjesta boravka dovodi do napuštanja smislenih socijalnih odnosa, napuštanja zajednice jezika, interakcijskog okvira identiteta, promjene društvenih uloga, a Mitić (1997) navodi da sve to značajno narušava osjećanje pripadanja, odnosno „ukorjenjenosti“ koje pruža bazično osjećanje sigurnosti, podrške i identiteta.

Migracije stvaraju disbalans u porodici jer se porodice suočavaju sa brojnim izazovima i stresnim situacijama, od stambenog situiranja, preko pronalaska posla za nezaposlene članove, uključivanja djece u novu školsku sredinu i sl., što iziskuje velike napore za prilagodbu na novu primitka. Također, dolazi do napuštanja poznatog sistema odnosa i odlaska u strani sistem sa novim materijalnim, kulturnim i socijalnim zahtjevima, normama ponašanja i vrijednostima, ugrožava  se i  prekida  mreža  socijalnih  veza  sa  ljudima  koji  su  do  tada  bili  osnova  socijalne  podrške  pojedincu. Shmuel Eisenstadt (1952) objašnjavajući utjecaj migracija na pojedinca uveo je metaforu čupanja korijena: „korijenje iščupano, ali se nije primilo u novoj sredini“, čiji je prvi aspekt alijenacija (otuđenje) koja nastupa s prekidom veza sa dotadašnjom životnom okolinom, a drugi aspekt jeste nedostajanje društvene integracije u novom sistemu odnosa.

 

Iako promjena mjesta boravka predstavlja stres, neki članovi porodice, a i neke porodice kao cjelina su otporni na nepovoljne životne okolnosti i sposobni su prilagoditi se i u najtežim uvjetima (Čudina- Obradović i Obradović, 2006). Otpornost na nepovoljne životne okolnosti nekih ljudi i porodica uočio je i Antonovsky u svojoj studiji u kojoj je proučavao kako se ljudi nose sa stresom i ostaju zdravi. Rezultat do kojeg je došao u toj studiji jeste da svi nemaju negativne zdravstvene posljedice kao odgovor na stres, odnosno da neki ljudi ostaju zdravi usprkos izloženosti potencijalnim onemogućavajućim stresnim faktorima. Na osnovu navedene studije Antonovsky je 1985. koncipirao teoriju salutogeneze, koja se temelji na promociji zdravlja, odnosno fokusira se na faktore koji podržavaju i unaprjeđuju ljudsko zdravlje i dobrobit, radije nego na faktore koji uzrokuju bolest. Središnja ideja salutogeneze je usmjeravanje na ljudske potencijale i kapacitet za razvoj zdravlja. Pri tome su ključni elementi salutogenog razvoj orijentacija prema rješavanju problema i kapacitet iskorištavanja dostupnih potencijala (Golubić, 2010).

Dobru prilagodbu na stresne situacije omogućavaju kvaliteta porodičnih odnosa (kohezivnost, fleksibilnost porodice, te emocionalna komunikacija i međusobna podrška članova), zatim društveno, kognitivno i emocionalno djelovanje članova porodice, te mogućnost da se porodica uklopi u širu društvenu zajednicu i dobije podršku, odnosno socijalna integriranost porodice, koja je prema nekim autorima najvažnija grupa zaštitnih faktora za porodicu (Čudina- Obradović i Obradović, 2006).  Socijalna  podrška  je  izuzetno  važna   u  zaštiti  od  učinaka  djelovanja  stresora  na  porodicu  u  cjelini,  što  je  potvrđeno  u  brojnim  situacijama, kao npr.  oporavak  nakon  djelovanja  stresora, preživljavanje  krize  izazvane  raznim  uzrocima. Za  mnoge  sociologe  najvažniji  nositelj  socijalne  podrške  je socijalna  mreža. Sociološke  teorije  suočavanja  sa  stresom  daju  velike  mogućnosti  djelovanja  na izvore  stresa  intervencijom  u  socijalnoj  okolini. Socijalna  podrška  je  izuzetno  važna   u  zaštiti  od  učinaka  djelovanja  stresora  na porodicu u  cjelini,  što  je  potvrđeno  u  brojnim  situacijama.

Socijalna integracija je proces međusobnog povezivanja pojedinaca ili društvenih grupa (npr.porodice) i njihovog uklapanja u neku veću, relativno skladnu društvenu cjelinu. Jačanje socijalne integracije vodi do takvih obrazaca ponašanja koji su primjereni društvenim normama i do skladnog efikasnijeg funkcioniranja grupe (porodice), a gledano subjektivno do povećanja zadovoljstva pojedinca, prihvatanja zajedničkih simbola i razvijanja identiteta grupe. Prilagodba na novu sredinu migracijske porodice ovisi o nekim ličnim karakteristikama roditelja i djece migranata, okolnostima migriranja, ali i o odnosu sredine primitka prema doseljenicima.

 

2. CILJEVI

Cilj ovog istraživanja jeste sondiranje trenutnog stanja u porodici na osnovu kojeg će se temeljiti buduće preventivne aktivnosti u pravcu izgradnje funkcionalnosti porodice u Kantonu Sarajevu. S obzirom na to da je u ratnom i poslijeratnom periodu veliki broj porodica migrirao u Kanton Sarajevo, jedan od ciljeva ovog istraživanja jeste ispitivanje funkcionalnosti migracijske porodice i njene socijalne integriranosti u novoj socijalnoj sredini.

 

Ograničenja istraživanja:

Zatvorenost porodice;

Odgovori prema automatizmu;

Društveno poželjni odgovori;

Osjetljivost na lična pitanja;

Otpor prema anketiranju (zasićenost);

Neučešće pojedinih ustanova;

Nepostojanje migracijskih ili domicilnih porodica prema kriterijumima istraživanja na pojedinim područjima;

Školska sprema ispitanika.

 

Značaj istraživanja:

Sondiranje kao temelj novih istraživanja;

Snimanje snaga porodice;

Pozitivan pristup (salutogeneza);

Pozitivan primjer saradnje socijalne i obrazovne mreže institucija;

Resursi za socijalni i obrazovni sektor;

Koncipiranje programa u primarnoj, sekundarnoj, ali i tercijarnoj prevenciji;

Edukacija građana.

 

3. METODA

 

3.1 Sudionici

Istraživanje je obuhvatilo 442 porodice, od čega je 220 (49,8%) migracijskih i 222 (50,2%) domicilnih porodica. Od ukupnog broja porodica obuhvaćenih istraživanjem većina (391 ili 88,5%) su nuklearne, a 51 ili 11,5% su proširene porodice. U istraživanju je učestvovalo 290 (65,6%) majki i 152 (34,4%) očeva koji su roditelji djece iz 23 vrtića, 70 osnovnih i 30 srednjih škola. Sudionici istraživanja su stanovnici devet općina i 103 mjesne zajednice Kantona Sarajevo, od čega je 365 (82,6%) stanovnika gradskog i 77 (17,4%) stanovnika  prigradskog naselja.

 

Polovina sudionika (221 ili 50%) ima visoku ili višu stručnu spremu, 169 (38,2%) ima srednju stručnu spremu, a 52 ili 11,8% su kvalificirani radnici. Od toga je 112 (25,3%) prosvjetnih radnika, 71 (16%) službenika, 67 (15%) uposlenih u uslužnim djelatnostima i 46 (10,4%) metalskih radnika.

 

3.2. Instrument

Za potrebe ovog istraživanja je konstruiran upitnik koji se sastoji iz dva dijela. Prvi dio upitnika se odnosi na pitanja o sociodemografskim podacima i razlikuje se za domicilnu i migracijsku porodicu na način da upitnik za migracijsku porodicu sadrži dodatna pitanja koja se odnose na vrijeme, razlog doseljavanja i mjesto iz kojeg su se doselili.

 

Drugi dio upitnika čine pitanja iz standardizirane skale za procjenu adaptibilnosti porodice (FAS-Family Adaptation Scale, Antonovsky, 1998) koja se sastoji iz 11 stavki. S obzirom na to da je Antonovsky razvio salutogeni model, model zdravlja porodice, i FAS je usmjeren na ispitivanje zdravih snaga porodice. U našem istraživanju prvih 10 stavki je označeno kao prvo pitanje, a posljednja, jedanaesta stavka kao drugo pitanje.

 

Prvo pitanje drugog dijela upitnika predstavlja skalu za procjenu stepena zadovoljstva porodicom, odnosima u porodici, kao i odnosima porodice sa okolinom. Zadatak sudionika je da za svako pitanje označi stepen zadovoljstva na sedmostepenoj skali gdje broj 1 predstavlja najmanji stepen, a broj 7 najveći stepen zadovoljstva.

 

Drugo pitanje drugog dijela upitnika pruža mogućnost procjene globalnog zadovoljstva porodicom i odgovor na njoj je obrnut u odnosu na prethodne odgovore kako bi se izbjegao halo efekat. Ispitanici zaokružuju jedan broj na skali, gdje broj jedan predstavlja idealno prilagođenu porodicu, a broj 7 potpuno neprilagođenu porodicu.

 

Ukupan rezultat ispitanika predstavlja skalu funkcionalnosti porodice, a dobije se sabiranjem vrijednosti na svim stavkama, uz invertiranje rezultata na jedanaestoj stavci. Za potrebe našeg istraživanja konstruirane su tri subskale funkcionalnosti porodice: skala osjećaja socijalne integriranosti, koju čine pitanja o načinu provođenja slobodnog vremena članova porodice, zadovoljstvu uklapanja u susjedstvo, te zadovoljstvu društvenim životom koji porodica vodi; skala osjećaja pripadnosti porodici koja sadrži pitanja o mogućnosti ispoljavanja osjećaja, zadovoljstvu pripadanjem porodici, načinom života porodice, te načinom međusobne komunikacije članova;  skala osjećaja kohezivnosti koja se sastoji od pitanja o načinu podizanja djece, zadovoljstvu bliskošću članova porodice i zadovoljstvu načinom na koji se porodica odnosi prema željama svojih članova.

 

3.3. Postupak

U okviru pripremnih aktivnosti za realizaciju istraživanja u svojstvu spoljnog saradnika na istraživanju participirao je ugledni sociolog, prof. dr. Jusuf Žiga. Uz saradnju sa Prosvjetno-pedagoškim zavodom upitnici su distribuirani u osnovne i srednje škole Kantona Sarajevo, te u vrtiće JU „Djeca Sarajeva“. Direktni kontakt sa porodicama, odnosno ispitanicima imali su pedagozi-psiholozi koji su na sastancima u Prosvjetno-pedagoškom zavodu Kantona Sarajevo od stručnih saradnika Porodičnog savjetovališta dobili detaljne instrukcije o načinu istraživanja, izboru porodica, ispunjavanju upitnika, te načinu proslijeđivanja prikupljenih upitnika u Savjetovalište. Svakoj ustanovi (školi ili vrtiću) je dostavljeno detaljno pismeno uputstvo za anketiranje, te dva upitnika za migracijsku i dva za domicilnu porodicu. U okviru logičke analize obrađena su 442 upitnika. Za daljnju obradu podataka kotišten je statistički program za društvene znanosti SPSS 12.0 for Windows .

 

4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

Posmatrajući dobivene rezultate na uzorku od 442 porodice, u odnosu na cilj istraživanja identificirani su sljedeći pokazatelji:

 

4.1. Sociodemografski podaci

 

Za sociodemografske podatke korištene su frekvencije.

 

Sagledavajući sociodemografske karakteristike porodice, evidentno je da je većina porodica (52%) četveročlana, a procenat tročlanih i petočlanih porodica približno je ujednačen i iznosi oko 20%, dok je najmanje porodica sa šest i više članova (7,7%).

 

Gotovo polovina (49,3%) porodica je zadovoljna prihodima u domaćinstvu, nešto je manji procenat (31,8%) onih koje nisu ni zadovoljne ni nezadovoljne prihodima, dok je oko petina porodica (18,9%) nezadovoljna prihodima.

 

Zdravstveno stanje je zadovoljavajuće kod većine (78,3%) porodica, dok se 21,7% porodica suočava sa zdravstvenim problemima, odnosno imaju nezadovoljavajuće zdravstveno stanje.

 

4.2. Funkcionalnost migracijske i domicilne porodice

 

Za ispitivanje razlika u funkcionalnosti migracijske i domicilne porodice primijenjen je T-test za nezavisne uzorke.

 

Rezultati istraživanja pokazuju da postoji statistički značajna razlika u funkcionalnosti migracijske i domicilne porodice (χ2=7,97, p<0,05), odnosno da je zadovoljstvo funkcionalnošću veće kod domicilnih nego kod migracijskih porodica. Manje zadovoljstvo funkcionalnošću migracijske porodice može biti posljedica stresa koji promjena mjesta boravka, odnosno proces prilagodbe na novu sredinu nosi sa sobom. Taj stres može pogoršati bračne odnose, što onda uzrokuje niže zadovoljstvo odnosima u porodici. Niže zadovoljstvo funkcionalnošću migracijske porodice može biti povezano i sa nižim zadovoljstvom porodičnim prihodima. Naime, rezultati našeg istraživanja pokazuju da migracijske više nego domicilne porodice smatraju da njihovi porodični prihodi ne obezbjeđuju osnovne materijalne potrebe. S druge strane, iz Grafikona br.1 evidentno je da je procenat migracijskih porodica koje su zadovoljne svojom funkcionalnošću još uvijek visok (85%) i upućuje na to da, usprkos brojnim stresovima sa kojima se suočavaju, među migracijskim porodicama postoji veliki broj onih koje imaju zadovoljavajući nivo funkcioniranja, te da su se uspješno prilagodile u novoj okolini možda upravo zahvaljujući svojim karakteristikama, odnosno kvaliteti porodičnih odnosa, tj. kohezivnosti, fleksibilnosti, emocionalnoj komunikaciji i međusobnoj podršci članova. Mitić (1997) navodi da je kod migracijskih porodica povećana kohezivnost, što se tumači kao potreba održavanja porodice po svaku cijenu.

 

Grafikon br.1- Funkcionalnost migracijske i domicilne porodice

 

sc1

Migracijska i domicilna porodica se statistički značajno razlikuju u stepenu osjećaja socijalne integriranosti (χ2=10,06, p<0,05), odnosno niži je osjećaj socijalne integriranosti  migracijskih porodica, nego domicilnih porodica. Lošija socijalna integriranost migracijske porodice može biti posljedica toga što se porodica iz jednog kulturnog miljea, u kojem je bila povezana i značajno umrežena u širi društveni sistem, izmjestila u drugi milje i sredinu različitu po urbanizaciji, načinu življenja, običajima i vrijednostima. Također, migracijske porodice se odvajaju od mnogih bliskih osoba iz porodice porijekla, kao i iz šire porodice, te prijatelja, kolega i poznanika (Mitić, 1997), tako da su socijalne mreže migracijskih porodica značajno reducirane i promijenjene. Kod migracijskih porodica raste broj površnih odnosa sa susjedima, a smanjuje se učestalost snažnije povezanosti, dok se međusobno pomaganje koje je karakteristično za tradicionalne susjedske odnose donekle održava. To je moguće objasniti time što se ovdje u pravilu radi o posve novim susjedima, pa onda i porodicama kojima treba određeno vrijeme da bi izgradili prisniji odnos (Janković i Pandža-Ferenčak, 1994).

Posmatrajući funkcionalnost migracijskih porodica u odnosu na razloge iz kojih su se ispitanici doselili, vidimo da je najmanje zadovoljnih porodica onih koje su se u Kanton doselile zbog ratnih dešavanja (64,9%), a najzadovoljnije funkcionalnošću su one koje su se doselile zbog patriotizma (100%). Iako iza svake migracije stoji neki razlog za napuštanje dotadašnjeg boravišta, za migrante je važno u kojoj mjeri slobodno donose odluku o odlasku tj. u kojoj mjeri su prisiljeni na seljenje. Porodice koje su se doselile usljed ratnih dešavanja su prisilno migrirale, odnosno kako navodi Mesić (1992), one su bile «samo pasivni objekt nedobrovoljnog preseljenja». Mitić (1997) navodi da prisilne migracije negativno utječu na osnovnu sigurnost u životu, odnosnu ugroženi su domovi, identitet, socijalni status. Prisilno  napuštanje  doma  je  samo  po  sebi  stresogen  događaj   jer  nad   njim  pojedinac  nema  kontrolu, riječ  je  o  ugrožavanju  bitnih  životnih  potreba  i  vrijednosti  koje  ljudi  zadovoljavaju  u  svom  domu. Prema  skali  intenziteta  psihosocijalnih  stresora, odlazak porodice u izbjeglištvo je peti po redu stresni životni događaj. Također, prognanici  se  stalno  suočavaju  sa  situacijama  koje  prelaze  granice  uobičajenog  ljudskog  iskustva  i  koje  su  izrazito  neugodne  i  uznemiravajuće  gotovo  za  svaku  osobu. S druge strane, osobe koje su se u Kanton doselile zbog patriotizma su vjerovatno povratnici koji su ekonomski obezbijeđeni, stambeno situirani i koji su se u domovinu vratili jer se nisu mogli integrirati u zapadno društvo. Također, to su i osobe koje su se vratile kako bi se spojile sa vlastitom porodicom, porodicom porijekla i prijateljima, pa su, usljed ponovo uspostavljene društvene mreže zadovoljni svojom funkcionalnošću. Približno ujednačeno je zadovoljstvo porodica koje su se doselile iz ekonomskih razloga (81,2%), školovanja (77,8%) i spajanja porodice (80%).

 

4.3. Funkcionalnost nuklearne i proširene porodice

Za ispitivanje razlika u funkcionalnosti nuklearne i proširene porodice primijenjen je T-test za nezavisne uzorke. Rezultati pokazuju da se nuklearne i proširene porodice statistički značajno razlikuju na dvjema subskalama- osjećaju pripadnosti porodici (χ2=4,92, p<0,05), i osjećaju kohezivnosti (χ2=4,07p<0,05).

 

Dobiveni rezultati pokazuju da je veći procenat (89%) nuklearnih u odnosu na procenat (78,4%) proširenih porodica koje su zadovoljne pripadnošću (Grafikon br. 2). Također, veći je procenat nuklearnih porodica (89,8%) sa izraženom kohezivnošću, nego proširenih porodica (80,4%). Razlike u osjećaju pripadnosti i kohezivnosti nuklearne i proširene porodice mogu biti posljedica količine i kvalitete vremena koje se provodi sa članovima porodice. Kod nuklearnih porodica postoji više prilika za međusobno posvećivanje pažnje s obzirom na to da je broj članova manji, imaju više prilika za izražavanje svojih potreba, želja i osjećaja, veće su mogućnosti za uspostavljanje kvalitetne komunikacije, što utječe na izgradnju prisnijeg odnosa. S obzirom na to da proširenu porodicu čini veći broj pojedinaca različitih generacija koji često imaju različit karakter i temperament, različite vrijednosti i stavove, veća je vjerovatnost neslaganja i sukoba. U proširenim, trogeneracijskim porodicama odnosi su često opterećeni i sukobima na relaciji snaha-svekrva, snaha-zaova, snaha-snaha, što negativno utječe na kohezivnost porodice.

 

Grafikon br.2- Osjećaj pripadnosti nuklearne i proširene porodice

sc2


Istraživanjem je utvrđeno da se nuklearna i proširena porodica razlikuju u zdravstvenom stanju (χ2= 21,72, p<0,05), gdje 81,6% nuklearnih porodica izvještava o zadovoljavajućem zdravstvenom stanju svojih članova, u komparaciji sa 52,9% proširenih porodica. Ovakav rezultat je očekivan uzimajući u obzir činjenicu da je u proširenim porodicama veći broj starijih osoba, a poznato je da se zdravstveno problemi povećavaju u funkciji dobi.

 

4.4. Funkcionalnost porodica iz gradske i prigradske sredine

Za ispitivanje razlika u funkcionalnosti porodice iz gardske i prigradske sredine primijenjen je T-test za nezavisne uzorke.

 

Rezultati istraživanja pokazuju da se porodice iz gradskog i prigradskog područja značajno razlikuju na jednoj subskali funkcionalnosti, odnosno osjećaju socijalne integriranosti (χ2=3,78, p<0,05). Naime, kao što se može vidjeti iz Grafikona br. 3, porodice koje stanuju u prigradskom području su zadovoljnije svojom socijalnom integriranošću (njih 84,4%) nego porodice koje žive u gradskom području (70,5%). Ovo potvrđuje shvatanje da se tradicionalno u ruralnim područjima više nego u urbanim uspostavljaju, održavaju i njeguju dobrosusjedski odnosi, što pozitivno utječe na osjećaj socijalne integriranosti, dok se u urbanim područjima, opterećenim ubrzanim načinom života ljudi osjećaju otuđenima.

 

Grafikon br.3- Zadovoljstvo socijalnom integriranošću porodica iz gradskog i prigradskog naselja

 

sc3

 

4.5. Povezanost funkcionalnosti porodice sa porodičnim prihoda i zdravstvenim stanjem članova porodice

 

Za ispitivanje povezanosti zadovoljstva funkcionalnošću porodice sa porodičnim prihodima i zdravstvenim stanjem članova porodice izračunat je Pearsonov  koeficijent korelacije.

 

Sagledavajući odnos porodičnih prihoda i funkcionalnosti porodice u našem istraživanju evidentiramo statistički značajnu pozitivnu korelaciju između navedenih varijabli (r=0,5, p<0,05), odnosno da što su porodični prihodi veći, odnosno što više obezbjeđuju zadovoljenje osnovnih materijalnih potreba porodice, to je veće i zadovoljstvo funkcionalnošću porodice. Posmatrajući rezultate predstavljene u Grafikonu br. 4, vidimo da je samo polovina (51,9%) porodica čiji  prihodi nisu dovoljni za obezbjeđivanje osnovnih materijalnih uslova zadovoljna funkcionalnošću svoje porodice, u odnosu na 100% porodica koje smatraju da njihovi porodični prihodi u potpunosti obezbjeđuju materijalne uslove za život njihove porodice. I u drugim istraživanjima (Čudina-Obradović i Obradović, 2006) se došlo do rezultata da ekonomske teškoće znatno utječu na porodične procese, ponašanje i percepcije članova porodice, odnosno da ekonomske teškoće razaraju integritet porodice kao cjeline. To se razaranje događa zbog sve većeg neprijateljstva bračnih partnera i pojačanih sukoba među njima, zbog utjecaja na psihičko i fizičko zdravlje, smanjene kvalitete roditeljstva, te sukoba roditelja sa djecom, naročito s adolescentima.

 

Grafikon br 4.-Funkcionalnost porodice i zadovoljstvo porodičnim prihodima

 

sc4

Rezultati našeg istraživanja pokazuju da je i zdravstveno stanje članova porodice povezano sa zadovoljstvom njenom funkcionalnošću (r=0,32, p<0,05), odnosno da je to zadovoljstvo veće kod porodica (njih 93,6%) sa zadovoljavajućim zdrastvenim stanjem članova, u poređenju sa 69,8% porodica čiji članovi imaju nezadovoljavajuće zdravstveno stanje (Grafikon br. 5). Poznato je da zdravstveni problemi člana porodice predstavljaju stres za ostale članove, a stres negativno utječe na komunikaciju i odnose, odnosno sve to utječe na zadovoljstvo funkcionalnošću porodice.

 

Grafikon br.5- Funkcionalnost porodice i zdravstveno stanje njenih članova

 

sc5

 

5. ZAKLJUČCI

  • Migracijske porodice su manje zadovoljne svojom funkcionalnošću nego domicilne, mada je procenat migracijskih porodica zadovoljnih funkcionalnošću visok, što upućuje na to da, usprkos brojnim stresovima sa kojima se suočavaju u procesu prilagodbe na novu sredinu, porodice imaju zadovoljavajući nivo funkcionalnosti. Također, osjećaj socijalne integriranosti je izraženiji kod domicilnih porodica. Migracijske porodice se razlikuju u funkcionalnosti u odnosu na razloge doseljavanja na način da one porodice koje su prisilno migrirale usljed rata su najmanje zadovoljne svojom funkcionalnošću, a zadovoljstvo je najviše kod porodica koje su se u Kanton doselile zbog patriotizma.
  • Osjećaj pripadnosti porodici i osjećaj kohezivnosti su izraženiji u nuklearnim, nego u proširenim porodicama.
  • Zadovoljstvo socijalnom integriranošću je veće kod porodica koje žive u prigradskom, nego u gradskom području.
  • Funkcionalnost porodice je statistički značajno povezana sa zadovoljstvom porodičnim prihodima i zdravstvenim stanjem.
  • Iako postoje razlike u zadovoljstvu funkcionalnošću različitih porodica (migracijske i domicilne, proširene i nuklearne, porodice iz gradske i prigradske sredine), zadovoljstvo funkcionalnošću porodica u Kantonu Sarajevo je visoko, odnosno to su porodice koje uglavnom imaju snagu za suočavanje sa različitim problemima i stresovima koje sa sobom nosi period tranzicije.

 

Tu snagu je potrebno dodatno jačati kroz unaprijeđenje porodičnih odnosa, poboljšanje komunikacije među članovima, osvještavanje o važnosti provođenja kvalitetnog zajedničkog vremena, educiranje o važnosti usaglašenosti roditelja u odgoju djece, uspostavljanja porodičnih pravila ponašanja i njihovo dosljedno provođenje.

 

Također, roditelje treba educirati o važnosti uspostavljanja kvalitetnog emocionalnog odnosa između roditelja i djece, te posvećivanja pažnje zadovoljavanju potreba djeteta.

Na taj način će se jačati osjećaj pripadnosti porodici i osjećaj kohezivnosti.

Jačanje socijalne integriranosti kroz očuvanje tradicije njegovanja dobrih susjedskih i rodbinskih odnosa koji su izvor socijalne podrške predstavlja važan protektivni faktor u nošenju sa stresom.

 

Pružanjem različitih oblika psihosocijalne podrške i pomoći porodicama jača se njihova kohezivnost, osjećaj pripadnosti i osjećaj socijalne integriranosti, odnosno funkcionalnost porodice koja je najbolji protektivni faktor od različitih društveno neprihvatljivih ponašanja.

 

  • Istraživanje je pokazalo da i pored brojnih stresnih situacija kojima je porodica u Kantonu Sarajevo izložena, njeni članovi iskazuju visok stepen funkcionalnosti porodice što posmatrano kroz teoriju salutogeneze predstavlja dobar temelj na daljem radu u promoviranju zaštitih faktora porodice i njenih kapaciteta za prevazilaženje problema.

 

6. LITERATURA

Čudina-Obradović, M. i Obradović, J. (2006). Psihologija braka i obitelji. Zagreb: Golden Marketing.

Goldner-Vukov, M. (1988). Porodica u krizi. Beograd-Zagreb: Medicinska knjiga.

Golubić, R. (2010). Domene kvalitete života kao prediktori radne sposobnosti bolničkih zdravstvenih djelatnika. Doktorska disertacija. Zagreb: Sveučilište u Zagrebu. Dostupno na http://medlib.

Janković, J. i Pandža-Ferenčak, M. (1994). Dinamika zadoovljenja obiteljskih potreba u uvjetima masovne migracije stanovništva i svijetlu triju temeljnih teorija. Zagreb: Revija socijalne politike.

Latić, A. i Murtić, R. (2010). Funkcionalnost porodice s aspekta sistemske porodične terapije- iskustvo KJU Porodično savjetovalište. Sarajevo: Porodično savjetovalište. Dostupno na: www.porodicno.ba

Mesić M. (1992). Osjetljivi i ljuti ljudi. Zagreb: Ured za prognanike i izbjeglice Vlade RH i Institut za migracije i narodnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Mitić, M. (1997) Porodica i stres. Beograd: Institut za psihologiju Žarko Albulj.

Petak, A. (2004). Obitelj u promjenama: rezultati istraživanja u Hrvatskoj. Zagreb: Sociologija sela. Dostupno na: www.unizd.hr/Portals/13/doc/sociologija_migracija_skripte_3.doc

Žganec, N. (1995). Obitelj-socijalna mreža-socijalni rad. Dostupno na: http://sr.wikipedia.org/sr-el/

URL izvor:

Infoz.ffzg.hr