Rrezime zaključaka

 

EMPIRIJSKA_STUDIJA-2Istraživanje je rezultiralo sljedećom  listom učestalosti vršenja kaznenih djela :

 

  • Provalne krađe /28,36%/
  • Oduzimanje tuđe pokretne stvari /7,39%/
  • Pokušaj krađe /6,50%/
  • Oštećenje tuđe stvari /5,59%/
  • Nanošenje tjelesne povrede /5,25%/,

 

i zaključkom da intenzitet delinkvencije nije različit između mladih, srednjih i starijih maloljetnika, niti da raste sa njihovim odrastanjem.

Ratno stradalništvo ne utječe značajnije neposredno na ispoljavanje delinkvencije ali utječe posredno jer uzrokuje tešku  egzistencijalnu situaciju porodice koja  otežava proces odgoja djece i mladih članova.

Socijalna i porodična podrška obrazovanju mladih članova je u našem ispitivanju bila visoka (izostajala je tek kod svakog 10-tog ispitanog delinkventa) što je sugeriralo da bitnije ne determinira delinkventno ponašanje svog maloljetnog člana.

Nedovoljna briga porodice za ponašanje delinkventa /nadzor kada i kuda izlazi, s kime se druži/ podsticajni su faktori rizičnog i delinkventnog ponašanja, ali i faktori njegovog ispoljavanja.

Neadekvatni odnosi majke i oca, te neostvarena emocionalna bliskost oca sa sinom najodgovorniji su faktori koji uzrokuju  ispoljavanje delinkventnog ponašanja gotovo kod 50% ispitanika.

Bježanje iz škole koje rezultira velikim brojem izostanaka, značajan je signal i alarmantan simptom sklonosti delinkvenciji, odnosno najrizičniji oblik devijantnog ponašana mladih u preadolescentnoj  i adolescentnoj fazi njihovog razvoja. Učestalo i stalno bježanje sa nastave, kao i potpuno napuštanje školovanja direktan su izraz potencijalne delinkvencije, tj. simptom budućeg delinkventnog ponašanja ili već postojeće, neotkrivene delinkvencije.

Uzimanje ‘lakih’ droga (marihuana), alkoholnih pića i pušenje u maloljetnom uzrastu tokom srednjeg školovanja inicijalni su indikatori sklonosti delinkventnom ponašanju jer uvode maloljetnike, naročito u njihovoj ranoj fazi, u svijet delinkvencije. Kako je s alkoholom u uskoj u vezi porast  ekscesnog ponašanja mladih, alkohol indicira njihovu sklonost težim oblicima nasilničkog delinkventnog ponašanja.

Sklonost vršenju krađa sitnih predmeta po samoposlugama, praćena ostalim oblicima devijantnog i ekscesnog ponašanja, upozoravaju na skoru pojave delinkventnih prijestupništava.

Svi ovi pobrojani oblici ispoljenog rizičnog ponašanja predstavljaju kritičnu tačku prelaska iz preddelinkventne u početak delinkvente karijere pa trebaju u profesionalnoj praksi, biti shvaćeni kao ozbiljni signali i indikatori za pravovremeno pedagoško djelovanje i uspostavljanje komunikacije sa porodicom, kako bi se vidjelo da li poremećeni odnosi ili porodična situacija poticajno djeluju na ispoljavanje rizičnog ponašanja njihovog mladog člana. Pri tome, pažnju treba usredsrediti prvenstveno na tendencije u ponašanju mladih kojim ruše autoritet nastavnika, ometaju proces nastave, ispoljavaju laži i prevare, koriste alkohol i droge, vrše sitne krađe i dr.

Istraživanje je pokazalo i na pogrešku raširenog stereotipa o delinkventima  kao osobama koje su potpuno porodično zapuštene  i odgojno zanemarene. U istraživanju ih je bilo ‘’svega’’ ¼ među ispitanim delinkventima. No, ovaj zaključak  ne umanjuje vrijednost nalaza  da loši porodični odnosi i izostanak porodične brige imaju značajan regresijski utjecaj  na težinu i intenzitet delinkventnog ponašanja. Jer, u ovako teškim objektivnim okolnostima života, loši porodični odnosi statistički značajno povećavaju vjerovatnoću pojave delinkventnog ponašanja mladog člana, i još značajnije pojavu recidivnih i težih oblika njihovih ispoljavanja.

Dakle, loša porodična situacija akcelerira nastajanje recidivne i hronične delinkvencije ali ne predstavlja presudni generator i nije izravni provokataor njenog ponavljanja. Ipak, generalno uzevši, može se zaključiti da loši porodični odnosi, uz slabu porodičnu brigu, u ukupnom rizičnom  i devijantnom ponašanju, generiraju ekspresivnu hroničnu delinkvenciju, a dobri i vrlo dobri porodični odnosi i briga, kod delinkvencije njihovog mladog člana mogu biti važna i uticajna deterrminanta u sprječavanju daljnjeg razvoja njegove delinkventne karijere.

Ovaj zaključak ima veliku relevantnost za osnovni cilj istraživanja jer fokus preventivne akcije  usporavanja rasta recidivne  i hronične delinkvencije usmjerava na interakciju neskladnih porodičnih odnosa, s jedne,  i  nedovoljne, slabe i neadekvatne socijalne brige i kontrole tih porodica, s druge strane. Dakle, pomiče centar preventivnog djelovanja na socijalno-pedagoški plan edukacije roditelja za primjenu adekvatnih odgojnih pristupa i postupaka.